Gospodo posjetioci,

Ovaj sajt često napadaju oni koji se protive da postoji osnovna informacija o mojim knjigama i tekstovima na blogu. Izvinjavam se ako ste ga htjeli posjetiti kad to niste mogli izvesti. Moje knjige pružaju pouku za samospoznaju do prosvjetljenja, koje Jung i njegovi sljedbenici imenuju samoostvarenje. To je najveće duhovno postignuće koje čevjek može ostvariti u svom ovozemaljskom životu, a postižu ga vrlo rijetki.

Ovaj sajt često napadaju oni koji se protive da postoji osnovna informacija o mojim knjigama i tekstovima na blogu. Izvinjavam se ako ste ga htjeli posjetiti kad to niste mogli izvesti. Moje knjige pružaju pouku za samospoznaju do prosvjetljenja, koje Jung i njegovi sljedbenici imenuju samoostvarenje. To je najveće duhovno postignuće koje čevjek može ostvariti u svom ovozemaljskom životu, a postižu ga vrlo rijetki.

Jung je pisao „Ako Istočnjak krene dugim putem ka samospoznaji i prosvjetljenju, on čini ono što se u njegovoj duhovnoj tradiciji smatra za najbolje od svega što može da učini. Ali Zapadnjak koji poželi da krene tim putem, ako je stvarno ozbiljan, imaće sve autoritete protiv sebe – intelektualne, moralne i religiozne“. Ovo sam iskusio i decenijama podnosim svakojaka šikaniranja od moćnika, slična onima koja je proživio Majstor Ekhart i još neki prosvjetljenici od Inkvizicije. Prethodno Jungovo zapažanje je i objašnjenje zašto izdavači neće da objavljuju moje knjige i zašto se ovaj sajt često napada.

Sam pojam prosvjetljenja u našoj civilizaciji nije bio jasan sve dok ga Jung nije dubinsko-psihološki objasnio. Na primjer, Njegoš je svoje najdraže mu djelo naslovio Luča mikrokozma. To je najuspjelija oda prosvjetljenju u svjetskoj književnosti, kojoj je autor jedan čovjek, ali 150 godina od prvog štampanja Luče (1845.) jedini sam to shvatio, zahvaljujući postignuću prosvjetljenja, i o tome napisao dokaze, u knjizi Naša joga i prosvjetljenje – teorija i metodologija duhovnotjelesnog samousavršavanja, po drugi put pisanoj u izbjeglištvu 1995. godine. U njoj je i ovo: «Prosvjetljenici Njegoševskog tipa svom vremenu donose nov, istorijskom trenutku primjeren način samospoznaje koji vodi ka prosvjetljenju. I, gle čuda! Njegoš nam naslovom svog najdražeg mu djela, ostavi poruku da je ono oda,pohvala prosvjetljenju, a najumnije glave srpskog naroda ni vijek i po kasnije to ne prepoznaše. Luča znači svjetlost, a mikrokozam („mali svijet“) pojam je koji Njegoš koristi za čovjekovu suštinu. Savremeno rečeno Luča mikrokozma znači svjetlost u čovjeku, skraćeno: prosvjetljenje.» Moj grijeh je što sam stvorio metodologiju pomoću koje je moguće stići do cilja na koji upućuje Njegoševa Luča mikrokozma.

Zapadno od Indije i u antičko doba pa do sada ni najučeniji nisu poimali šta je prosvjetljenje. Zbog toga su Sokrat i Isus, dva najveća prosvjetljenika svog vremena, bili osuđeni na smrt, jer ih se smatralo opasnim po okamanjene crkvene i državne institucije. Buda se odrekao kraljevskog prestolja i postao samana, lutajući beskućnik koji preživljava od milostinje. U Indiji su to ljudi koji više od drugih osjećaju u sebi duhovni nagon koji je Jung nazvao nagon samoostvarenja. Buda znači probuđeni. Prosvjetljenje se u jogi naziva samadhi ili oslobođenje, u budizmu nirvana, u zen-budizmu satori. U hrišćanstvu je pojam spasenje nastao od jogijskog oslobođenje. A od čega se čovjek treba da oslobodi? Od svog ega, kome čitav život robuje, ali je to teško pojmiti bez pomoći dubinske psihologije.

Školovani, a neuki, se iščuđuju i potšprduju što sam u životnom djelu Junga i Njegoša imenovao za glavne vodiče kroz lavirint nesvjesnih dijelova psihe. Neuki umišljaju da su učeni, a da jesu, do sada bi valjda dešifrovali bar naslov Luče. Sve što je Njegoš opjevao u Luči, Jung je naučno objasnio. Njegoš je, na svoj način, prošao lavirintom nesvjesnog, osvjestio ga i prosvjetlio se.

Evo kako je opisao ego: „U čojka je jedan hram vozdignut,/ zla obitelj tuge i žalosti;/ svaki smrtni na zemlji rođeni/ ovom mračnom obitelju vlada/ pod kojim se svodom otrovnijem/ mučenija vremena gnijezde./ Ovo grko nasljeduje ljudsko/ čovjek čojku, čovjek sebi dava“. Dijete je rezervoar potreba, ali je bez ega. Odrasli mu podstiču stvaranje ega, čemu kumuju nagon samoodržanja i djetetova sklonost da oponaša starije, koji proces savršeno iskazuju stihovi: ovo grko nasljeduje ljudsko (ego), čovjek čojku, čovjek sebi dava. Najumniji ljudi u posljednja dva vijeka uvidjeli su da je ego (neki kažu razum, a to je pogrešno), najveći čovjekov usud. Ego je nužnost, ali hipertrofiran i odmetnut ego, veliki je problem, kako je uglavnom kod čovjeka naše civilizacije. Ego se služi razumom pri ostvarenju svojih želja, ali on je kratkovid. Ovo je Njegoš zapazio i ovako izrazio: „Um je samo jedan bez granice,/ svi su drugi kratkovidni umi“. (Um koji je bez granice je duh i vidi se da ga je Njegoš razlikovao od intelekta). Sve religije su smišljale načine kako da obuzdaju ego, kome je intelekt instrument za postizanje ciljeva, ali bez postupka samospoznaje, osvješćivanja nesvjesnog, što je Jung nazvao procesom individuacije, slabi su rezultati postizani zastrašivanjem vjernika Božijom kaznom u paklu ili obećanjima boravka u raju na onom svijetu ako su se moralno ponašali tokom ovozemaljskog života. Kada se ego odmetne od božanskog centra u nama, tad on postaje naš usud, naš tlačitelj, nekako slično kao kada kralj ili predsjednik države postane diktator i uticaj parlamenta u državi bude zapostavljen ili ga on ukine.

Prolazeći kroz lavirint nesvjesnog Njegoš je, dakle, spoznao da „um je samo jedan bez granice”, a to je ono što nazivamo Božiji centar, Jungov Arhetip Boga u nama ili Sopstvo. Opisao ga je ovako: „O svevišnji tvorče nepostižni!/ U čovjeka iskra bespredjelnog/ uma tvoga ogleda se sv'jetla,/ kâ svod jedan od tvoje palate/ što s' ogleda u pučinu našu“. Skoro da tumačenje nije potrebno, ali ukratko. Iskra božanskog uma u pučinu, nesagledivom prostoru u našem nesvjesnom, ogleda se kao jedan dio njegove palate, dio Boga samog u nama u vidu arhetipskog otiska. Biblija govori da nas je Bog stvorio na svoju sliku i priliku.

Jung (1875-1961) će u opšteljudskom, kolektivno nesvjesnom otkriti arhetipove, kao duhovne korelate instinktata. Centralni arhetip je nazvao arhetip Boga ili Sopstvo. Na Kalifornijskom univerzitetu 1997. godine otkrivena je somatska osnova tog arhetipa, na sljepoočnim režnjevima mozga. Namjena mu je da u čovjeku održava ravnotežu svojom centripetalnom energijom, naspram centrifugalne energije ega. Postojanje energetskog polariteta u nama bilo je poznato u svim drevnim civilizacijama. One su imale svoja zlatna doba onda kada je centripetalna energija arhetipa Boga (Sopstva) uspješno obuzdavala centrifugalne težnje ega, a urušavale se kada se ravnoteža gubila, zbog prevage centrifugalne energije ega. U naše doba, zbog degeneracije svih religija objave, centripetalno središte u čovjeku je oslabilo. Hajdeger veli “bitak je zaturen”, pa se ima dojam kao da ga i nema, a evo i naučno je dokazano da ga ipak ima. Zato ako se duhovno i moralno ne preporodimo, ako ne inaugurišemo djelotvoran duhovni metod za aktiviranje blagorodne centripetalne energije Arhetipa Boga ili Sopstva, što bi bila zamjena za presušene religijske izvore, katastrofalan kraj nam slijedi. Sličan kao kad automobil s ceste odleti u provaliju ili rijeku zato što je vozač vozio prebrzo i vožnju nije prilagodio uslovima na putu.

Sad se u svijetu vodi oko 80 lokalnih i regionalnih ratova, a od toga pedesetak ih ima vjerski predznak. Oni su način, kako je to bilo i kod nas nedavno, da se kod pojedinaca prazni energetski naboj koji postoji zbog toga što se ego oteo centripetalnom dejstvu Sopstva, Božijem centru u našem nesvjesnom.

U indijskoj duhovnoj tradiciji ima vjerovanje da kada, kao što to baš sada jeste slučaj, "svet zapadne u krizu i imanentni nered prevagne – javlja se čuvar božanskog poretka i na nov, situaciji primeren, način nudi svetu jogu, tu, inače, vanvremenu mudrost". Knjigom Naša joga i prosvjetljenje (125 autorskih tabaka) poučavam čitaoca da shvati da u svom nesvjesnom ima nepoznate mu slojeve, koje može osvjestiti i aktivirati te tako postati cjelovitiji nego što je sada. Knjigu sam pisao na osnovu znanja koje sam stekao proučavanjem svjetske duhovne baštine, religijskih knjiga, filozofskih i onih iz dubinske psihologije, a to sve profiltrirao kroz iskustvo. Ona je namijenjena onima koji teže da budu upućeni kako da samospoznajom otkriju najveću tajnu, za koju je Njegoš, kad ju je spoznao, napisao: tajna čojku čovjek je najviša; mi sami sebi dok se ne samospoznamo.

Gete je rekao za rijetke, a odnosi se na prosvjetljenike, što su najdublju tajnu o čovjeku saznali, al' nisu znali vešto da skrivaju saznanja ta, no su ih, srca nabujala sva, prostom puku obznanjivali, – njih su, otkad za svet se zna, razapinjali i spaljivali!

Kad god pouka o religiji, slično kako je to i u drugim sferama života, postane institucionalizovana i kad uhljebljenje postane osnovni cilj i smisao svešteničke aktivnosti, što dovodi do pohlepe, najteže duhovno-moralne bolesti, ono što je na početku bilo izvorno i cilj – degeneriše se. Bogumili, jedan krak gnostika, zatrtih u četvrtom vijeku na području Sredozemlja, opirali su se i katoličkoj i pravoslavnoj Crkvi, Kleru, pa su doživili istu sudbinu kao i gnostici – zatrti su krvavim znacima u srednjem vijeku na Balkanu – zato što su bili kao ogledalo za one koji Isusov nauk nikad nisu bili u stanju pojmiti, a on je samospoznaja, već su stvorili Crkvu po uzoru na onu, za koju Njegoš reče da ju je Isus srušio kao bogohulni oltar.

Da je i Crkva, kojoj je Njegoš bio na čelu i jednoj maloj državici, samo građevina u kojoj je nemoguće naći živog Boga (u sebi) zato je u nju, obaveze radi, ulazio samo dva puta godišnje; o Božiću i Vaskrsu, a u Biljardi, u svom apartmanu, bavio se spoznajom da bi ortkrio u sebi ono o čemu je Isus govorio svojim učenicima kad im je kazao: “Daću vam ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, ni ruka dodirnula, i ono što se još ni uzdiglo nije u srcu čovjekovom”. Što je tražio i našao je – prosvjetljujući se!

Gete je o okamenjavanju izvornog religijskog učenja u crkvenim institucijama rekao sve što se u vezi s tim ima reći: „Svaka velika ideja, čim se ispolji u pojavi, deluje tiranski; usled toga se preimućstva koja donosi odveć brzo preobraćaju u štetu. Stoga možemo svaku ustanovu braniti i veličati ako se setimo njenih početaka i ako umemo pokazati da i sada još važi sve ono što je za nju važilo na početku“.

Njegoša su mnogi optuživali da nije bio pravovjerni hrišćanin već gnostik ili bogumil. Slušao sam od jednog sveštenika davno da je Crkva imala namjeru posthumno razvladičiti ga, ali je Crkvu od te bruke spasio episkop Nikolaj Velimirović, knjigom Religija Njegoševa. U njoj je Nikolaj priznao da je Njegoš otkrio drugačiji vid religije od one u kojoj je bio kanonizovan. Evo dokaza o tome.

«Episkop Nikolaj piše: „Vera Njegoševa jeste vera u svetlost, njegov moral sastoji se u ljubavi prema svetlosti, njegova genijalnost u svetlosnom entuzijazmu. Njegoš je vrlo sličan velikom persijskom vero-osnivaču Zaratustri. Zaratustra je živeo dvadeset godina u pustinji pre nego je postao obasjan. Njegoš je živeo svega trideset i devet godina, i svih trideset i devet u pustinji. To je razlika, i izgleda sva, izuzev onih razlika koje je razvitak čovečanstva u toku nekoliko hiljada godina sobom doneo. No da je Njegoš živeo u vreme Zaratustre, oni bi obojica bili apostoli jedne i iste vere; a da je se Zaratustra rodio slučajno pod Lovćenom, on bi prvi postao učenik cetinjskog tajnovidca. No vreme ih je podelilo svojim gigantskim, hiljadugodišnjim koracima, i oni se nigde više ne dodiruju do u hramu Boga svetlosti“.

U Našoj jogi pišem da nam je Njegoš ostavio projekat za duhovni metod, koji je na Istoku poznat kao religija prosvjetljenja ili meditacije. Za taj duhovni metod stvarao sam izvedbeni projekat i stvorio sam ga. Isprobavajući njegovu funkcionalnost i djelotvornost prosvjetlio sam se i poklonio ga uz ovu posvetu:

Čovjeku naše civilizacije! radi spasa od civilizacijskog sunovrata; narodu mom! (kome je ovo, iako to ne zna, prešno potrebno) radi duhovnotjelesnog preporoda; i tebi, dragi čitaoče! (s nadom da ćeš uvidjeti mogućnost i priliku) da se oslobodiš od ropstva svom egu; (...)

U Luči, Isusov nauk o samospoznaji, kako su ga razumjeli gnostici, vaskrsnuo je. Jung nije krio da je proučavajući alhemiju i osvješćujući nesvjesno, shvatio da je njegova dubinska psihologija savremeno izranjanje gnoze na naučan način. Kršten sam kao pravoslavac, ali da ne bih doživio sudbinu sličnu Tolstojevoj, kojeg je Ruska crkva izopštila zbog gnostičkog poimanja Isusovog nauka, sâm sam se izopštio i 1991. godine se, po vjeroispovijesti, izjasnio kao bogumil. U jednoj tv emisiji, gdje se govorilo o kuriozitetima rečeno je da se jedan čovjek izjasnio kao bogumil. Kasnije sam pribavio kopiju svog popisnog lista i objavio ga u Spoznaji najdublje tajne.

Kad god se pojavi prosvjetljenik u sredini u kojoj postoji viševjekovna crkvena institucija s okoštalom dogmom, kod njenih sveštenika – reproduktivaca-imitatora – javlja se strah da bi njihovo zamajavanje vjernika on mogao razgolititi, slično kako je Isus razgolitio obmane fariseja, i zato oni preduzimaju akciju da prosvjetljenika ili ušutkaju ili likvidiraju. Ovo sam iskusio, ali kad nijedno nije bilo uspješno ostvareno, onda je, slično kao paukova mreža, ispleten “sistem”, čiji zadatak je maltretiranje i ignorancija. Za ovo je najočitiji primjer što mi povodom dvijestote godišnjice Njegoševog rođenja nigdje u Republici Srpskoj, Crnoj Gori i Srbiji nije bilo dozvoljeno da održim predavanje pod naslovom O Njegošu kao Velikom Prosvjetljeniku, pa sam pripremljeni tekst objavio (2013.) na svom blogu.

Na maltretiranje zbog nepokornosti navikao sam još u Titovom režimu. Udba me pratila dvadeset godina. A njen saradnik, sa zadatkom da mene uhodi, bio je i Vojislav Šešelj. (Njegov karton iz SDB-a Sarajevo, u kome to piše, ima na mom blogu u postu: Povodom izbora novog pape, Franje I). Godine 1986., zbog toga što je glavni urednik Oslobođenja Sarajevo, pored pritisaka da to ne učini, ipak dozvolio objavljivanje u rubrici intervju nedelje, intervju sa mnom, bio je smijenjen. Do 1990. godine nisam mogao objaviti knjigu napisanu desetak godina ranije. Obustavljano je (2000.) objavljivanje najavljenog drugog dijela intervjua sa mnom u časopisu DOKTOR, a tri tv voditelja, kod kojih sam gostovao u programu uživo, bili su smijenjeni. Nije bilo promocije nijedne moje knjige. Direktor Muzeja književnosti u Sarajevu, koji je bio kupio knjigu Naša joga i prosvjetljenje i nazvao je nobelovska, bio je počeo pripreme za njenu promociju u Muzeju. Međutim, rečeno mu je da rizikuje da ostane bez zaposlenja i odustao je, uz izvinjenje i žaljenje.

U dva navrata, uz dogovor sa štamparima, da kod njih ostane dio tiraža knjige koju su štampali, jer sve nisam imao gdje smjestiti, ostavljene knjige su nestajale, po sistemu “pojela maca”. Tako je nestalo 1.700 komada Naše joge i oko 1.000 komada četvrtog izdanja Moralne zore, u kojoj sam objavio i karton Vojislava Šešelja iz SDB-a, s komentarom o dokazu da me špijunirao kad smo bili asistenti u Sarajevu. Oštećen sam gubitkom knjiga, ali mi još teže pada to što su one “sklonjene” da bi bile uništene.

Knjižari od prije nekoliko godina neće da imaju moje knjige u svojim knjižarama. Zbog drugog izdanja knjige Moralna zora rudi nad Durmitorom! (a kasnije sam objavio još dva dopunjena izdanja) izbačen sam u zimu 1999. godine iz izbjegličkog skrovišta na obali Crnog jezera i tako protjeran iz Crne Gore, po zahtjevu Filipa Vujanovića, tada predsjednika vlade, zato što sam objavio da je i on pokrovitelj Haračlija Durmitora. Milo Đukanović je odobrio protjerivanje. Kasnije sam morao bježati iz vehabiziranog Sarajeva, pa i iz RS i BiH zbog srpskih klero-nacionalista. Sad sam apatrid i podstanar u osmoj deceniji života.

U knjizi Srbi, oglednimo se! – opstati ili nestati?, u kojoj sam dijagnosticirao osnovnu srpsku nacionalnu bolest (neuroza sudbine), progoniteljima sam poručio: nakon objavljivanja ove knjige, Sokratovim riječima rečeno, možete me ubiti ali mi ne možete nahuditi.

Imajući u vidu stavove moćnika o mojim knjigama, ne iznenađuju me stalni hakerski napadi na sajt, iako me to ljuti i žalosti. Žašto, zamoliću Paskala da objasni: “Otkuda to da nas jedan hrom čovek ne ljuti, a jedan hrom duh nas ljuti? Otuda što hrom čovek priznaje da mi idemo pravo, a hrom duh veli da mi hramljemo. Da nije toga, mi bismo i prema njemu osećali sažaljenje a ne ljutnju”.

Moje knjige pokazuju da prema ljudima hromog duha osjećam sažaljenje i da je ono bilo izvor energije, koja mi je omogućavala da podnosim napor i patnje, prvo dok se sam liječih od hromosti duha – niko se naučen ne rađa – i kasnije dok spravljah lijek za druge, ali me ljuti kad oni koji lijek nisu ni vidjeli, ni “probali”, o njemu tek nešto čuli iz kozna koje ruke, a “znaju” da je, umjesto ljekovit – otrovan.

Što reče Njegoš: “Junaku se češće puta hoće/ Vedro nebo nasmijat grohotom”. I: “Čašu meda jošt niko ne popi,/ Što je čašom žuči ne zagorči”.

Uskoro ću dovršiti pisanje osnovnih informacija o sebi, nešto kao prolagomenu za autobiografiju, a ovaj tekst je uvod u taj. Inače, u mojim knjigama je moja autobiografija, razasuto i fragmentarno.

Poštovani posjetioče,

Za ovaj naš susret pripremio sam Vam osnovne informacije o mojim knjigama, a pored toga uz svaku od njih vrlo kratak izvod iz teksta, tek toliko da osjetite njegov ukus i na osnovu toga zaključite je li neka od mojih knjiga za Vas ili ne. Ukoliko Vi živite stihijno i prihvatate mentalitet gomile, stada, a to Vam odgovara, u tom slučaju vjerovatno da Vam moje knjige ne bi bile interesantne. Stalo mi je da one dođu u ruke onoga čitaoca kome su i namijenjene. Tako raspoznavanje na samom početku, u smislu jesu li moje knjige za Vas ili ne, biće Vam uputno. Svrha mog pisanja je uputiti Vas kako da se spasite robovanja pogledima na život karakate­rističnim za društvo koje Risman nazva usamaljenom gomilom, pa potom da postanete individua i ličnost. Većina vas mislite da ste to već sada, iako ste mnogi daleko od pravog smisla tih pojmova. Pored toga knjiga Naša joga i prosvjetljenje - teorija i metodologija duhovnotjelesnog samousavršavanja može Vam pomoći da svoje zdravlje popravite i potom održavate u dobrom do odličnom stanju.

Ni u jednoj oblasti nema toliko šunda koliko u oblasti takozvane ezoterije. Mnogi ljudi su postali ovisnici o sijačima iluzija, a moje knjige razotkrivaju koliko neki, čak i poznati i "ugledi" autori lažu, prepisuju ili kako nisu bili u stanju razumljivo i poučno saopštiti ono što su željeli kazati. Moje knjige poučavaju kako u ovovremenosti da pojedinac kod sebe podstakne i sam vodi i nadzire proces duhovnog rasta i razvoja koji vodi ponovnoj reintegraciji bića i, moguće, do prosvjetljenja. Takav proces je čovjeku imanentan i u njegovom ostvarenju krije se smisao našeg ovozemaljskog postojanja, na koju činjenicu su milenijima ukazivale religije, a koje su u naše doba, nažalost, postale u tom smislu nedjelotvorne.  Karl Gustav Jung je čovjekovu potrebu za duhovnim rastom, razvojem i sazrijevanjem do samoostvarenja nazvao procesom individuacije, što je na Istoku bilo poznato od pamtivjeka kao osnovna čovjekova potreba. Pol Dil ju je nazvao suštinskom željom. Prepoznati tu želju i krenuti putem koji će nas dovesti do njenog zadovoljenja, a najpotpuniji način njenog ispoljavanja je dostignuto stanje prosvjetljenja, najsudbonosniji je trenutak u našem ovozemaljskom postojanju. Malo ljudi je koji istinski požele kod sebe izvesti takav kopernikanski preokret, a moje knjige upućuju jedino na to i poučavaju kako ga ostvariti, zato one nemaju tržišnu ili marketinšku dimenziju, već jedino edukativnu. U tu svrhu, kao vizuelnu informaciju, uz knjigu Naša joga i prosvjetljenje snimio sam (amaterski) video kasetu, kasnije presnimljenu na DVD, na kojoj praktikujem jogu. Ukupno vrijeme trajanja snimka je 245 minuta. Da bi vam taj snimak bio jednostavno dostupan on će biti na YouTube. Snimak KAKO UČITI HATHA YOGU, na kome pouku demonstrira moj učenik Đorđe Petronić na  YouTube je već četiri godine.

Pošto nema moćnika ili institucionalizovanog autoriteta, ni svjetovnog ni duhovnog, ni domaćeg ni inostranog, o kome nisam tresnuo istinu, slično kao da je vidite na dlanu, zato  nije obavljena zvanična promocija ni jedne moje knjige. Ni jedna nema ni recenzente, a mislim da bi bilo nemoguće naći ikoga ko bi imao hrabrosti stati iza stavova u njima saopštenim. (Srećom u Crnoj Gori kada autor publikuje svoje knjige zakon ne zahtijeva recenzente). Svjestan sam toga da u oblasti spisateljstva i publicistike ličim na svojevrsnog Robinsona. Svjetovno viđeno izgleda tako, ali moje knjige svjedoče da sam nakon brodoloma - od 1992. godine sam bez zaposlenja, a do tada sam bio profesor na Sarajevskom univerzitetu - ne samo isplivao na pusto ostrvo već da sam na njemu u rajskom vrtu. U onom vrtu o kome govori Biblija i iz koga smo kao vrsta istjerani kada smo na evolucionoj ljestvici stigli do (raz)uma. Vratiti se u njega ponovo i preporođeni možemo jedino ponovnim ucjelovljenjem bića, postignućem samoostvarenja ili prosvjetljenja.

Nikome ne izdajem garanciju da će to stanje dostići i ako bude čitao moje knjige, posmatrao video snimke i sam primenjivao ono na šta one upućuju, ali je sigurno da će na osnovu toga svako saznati o sebi toliko koliko će mu to biti nemoguće ostvariti bez njih.

Ako i nemate namjeru baviti se hatha jogom po metodu naše joge, moje knjige mogu Vam pomoći da shvatite koji je bio osnovni cilj, koja svrha i zadatak religija. Zašto su religije u ovovremenosti nedjelotvorne, zašto su se izopačile u teoideologije, zašto imamo ovoliko sekti i šta su u vezi zahtjeva za novom religijom predvidjeli: Robespjer, Kont, Tesla i From? Odnosno, zašto je čovjek naše civilizacije postao najveći problem sam sebi, zašto srljamo u civilizacijsku katastrofu i gdje bi bio spas od samouništenja?

Za ovu priliku svi izvodi iz knjiga prevedeni su na isti font i isti format, ali je moguće da se i pored sve pažnje, potkradu greške. Hvala na razumijevanju.

Bilo da ćete se družiti sa mnom čitajući moje knjige ili ne, želim Vam sve najbolje!